Wagnerov Tannhäuser u ozračju viteške pjesme i operne legende

Tannhäuser ponovno u zagrebačkoj Operi poslije 95 godina, 1. nastavak

• Praizvedba druge romantične opera Richarda Wagnera Tannhäuser bila je 20. listopada 1845. u Dvorskom kazalištu u Dresdenu, u kojemu je Wagner tada bio Kappelmeister (kapelnik). Tannhäuser u tri čina, za koji je sam napisao libreto, ima podnaslov Pjevački rat u Wartburgu (und der Sängerkrieg auf Wartburg). Naslovnu je ulogu pjevao Joseph Aloys Ticháček (Tikáček)(1807–1886), glasoviti češki tenor, s manjim prekidima prvak Dvorske opere u Dresdenu, Wagnerov prijatelj i 1842. prvi interpretator njegova Rienzija. Elizabeta je bila Wagnerova nećakinja Johanna Wagner (1826–1894), mezzosopranistica i impresivna dramska umjetnica koja mu je i bila nadahnuće za taj lik. Veneru je pjevala dramska sopranistica Wilhelmine Schröder-Devrient (1804–1860), koju je upoznao u Leipzigu 1829. Ona mu je postala ideal operne umjetnice koja savršeno spaja dramu i glazbu. U ulozi Wolframa nastupio je Anton Mitterwurzer (1818–1876) koji je u Operu u Dresden došao kao 21-godišnjak, u njoj se zadržao trideset sezona i utjecao na stvaranje tamošnje pjevačke škole.

  Uspjeh je bio velik. Wagnerov je ugled silno porastao. 32-godišnji skladatelj bio je na putu postati jedna od najvećih i najzanimljivijih osobnosti u glazbi devetnaestoga stoljeća.

  Premijera prerađene opere tzv. Pariške verzije bila je 13. ožujka 1861. Doživjela je potpun neuspjeh i nakon tri predstave skinuta je s repertoara. No taj joj je skandal donio golemu popularnost. Wagner je napustio Pariz. Ne mogavši natrag u Bavarsku jer je sudjelovao u revolucionarnim događanjima 1849. i bio prognan iz zemlje, otišao je u Biebrich u Prusku i počeo raditi na Majstorima pjevačima (Die Meistersinger von Nürnberg).

  

  U njemačkom Vodiču kroz operu čitamo: „U narodnoj priči Tannhäuser je lik koji zimi prebiva u gustoj šumi, u proljeće šumeći krstari zemljom, ljeto ispunja svojim žarom i tek se ujesen ponovno sakriva u šumu pred neljubaznim svijetom i nevremenom. Wagner je sebi dopustio pjesničku slobodu i poistovjetio je Tannhäusera i srednjovjekovnog pjevača Heinricha von Ofterdingena i tako je došao do pjevačkog natjecanja, što u operi dobro djeluje: ali nije uzdrmao duboko simbolično misaono narodne priče“.

  

  

  Tannhäuser je poznati njemački Minnesinger ili Minnesänger. U prijevodu ta riječ znači: pjesnik viteške ljubavi. Minnesängeri su predstavnici njemačke viteške pjesme i nalazimo ih u razdoblju od 12. do 14. stoljeća. Suvremenici su i sljedbenici francuskih trubadura – trouvera, iako se njihove pjesme prilično razlikuju. Njemačko je viteško pjesništvo intimnije i profinjenije, često odiše mistikom i simbolikom i rjeđe se oslanja na narodnu umjetnost. Na Minnesängere se u 15. stoljeću nastavljaju Meistersingeri ili Meistersängeri (majstori pjevači). Oni se nadovezuju na njihovu književnu i glazbenu kulturu, ali za razliku od Minnesängera, pripadaju građanskom, pretežito obrtničkom staležu. Jedno od najvećih središta njihova djelovanja jest Nürnberg. Zacijelo je najpoznatiji Meistersänger Hans Sachs (živio od 1494. do 1576.) – kao što znamo, protagonist Wagnerovih Majstora pjevača.

  
  

  Tannhäuser je živio od oko 1200. do 1266. Rodom je plemić. Proputovao je gotovo cijelu Europu i sudjelovao u križarskom ratu, te u borbama na Cipru. Zatim je živio na bečkom dvoru. Kasnije je često mijenjao mecene boraveći na manjim njemačkim dvorovima. U kasnom srednjem vijeku nastala je legenda o njegovu životu. Sačuvano je mnogo njegovih pjesama. U operi upoznajemo još dvojicu Minnesängera: Wolframa von Eschenbacha i Walthera von der Vogelweidea.

  Wolfram von Eschenbach živio je od oko 1170. do 1220. Boravio je vjerojatno u Eschenbachu pokraj Ansbacha, pa je po tome i dobio ime. Oko 1201. sreo se s najpoznatijim Minnesängerom toga doba, Waltherom von der Vogelweideom na dvoru grofa Hermanna Thürinškog. Autor je epa Parzival. Od sredine 14. stoljeća ušao je u legendu kao jedan od 12 starih majstora utemeljitelja Meistergesanga (majstorskog pjevanja).

  
  
  
  Walther von der Vogelweide (živio je od oko 1170. do 1230.) pripadao je nižem plemstvu, bio je putujući vitez, boravio je na feudalnim dvorovima u Austriji – koja mu je po svoj prilici i domovina, i u Njemačkoj. Njegovo je stvaralaštvo vrhunac srednjovjekovne lirike na  njemačkom jeziku. Slovio je kao najbolji Minnesänger svojega doba.
  
  (Pročitajte sljedeći nastavak...)

  © Marija Barbieri, OPERA.hr, 10. svibnja 2026.

Piše:

Marija
Barbieri